Mađerkin breg pod tim imenom poznat je tek nekoliko desetljeća. Sasvim su sigurno vinogradi krasili
njegove padine još od antike, a u srednjem i novom vijeku to je posjed proslavljenih međimurskih
obitelji Celjski i Zrinski, kao i redovnika pavlina. Kao miraz ovo je brdo dobio Josip Krauthaker, ugledni
činovnik, poduzetnik i vinar ovog kraja. S dvije supruge imao je ukupno jedanaestero djece, a godine

1898. dobio je sina Alberta. Albert se školovao u Mađarskoj, a kako je Međimurje nakon Prvog
svjetskog rata prestalo biti dijelom Mađarske, Albert se nije odmah ni vratio kuci. Karijeru nastavlja u
Budimpešti, gdje upoznaje godinu dana mlađu Emiliju, damu iz ugledne obitelji.
Nakon što je u vihoru Drugog svjetskog rata Međimurje vraćeno Mađarskoj, Albert se u četrdesetim
godinama sa suprugom Emilijom vratio na svoj rodni posjed. Bio je politički aktivan, član Mađarske
stranke života, predsjednik mjesne organizacije, vinar i poduzetnik. Po završetku Drugog svjetskog
rata, kao politički pripadnik poražene strane platio je najvišu cijenu i pod okriljem noći je ubijen –
grob mu nije poznat ni danas. Supruga Emilija, „Mađerka”, ugledna dama iz velegrada, vrsna
plesačica profinjenog stila ostala je sama u tuđem svijetu, svijetu u kojem ne poznaje ni jezik, ni
običaje.
U početku je još održavala imetak i posjećivali bi je povremeno ugledni rođaci iz Mađarske, međutim,
kako je starila, tako je imetak propadao, a sve preostale veze sa starim životom zamrle su. Emilija je
ostala sama s tek pokojim porokom i lutala međimurskim bregima preživljavajući prodajom kokošjih
jaja. Tek bi rijetko svratila na koju mjesnu zabavu i plesom očarala sve prisutne, prisjetivši se nekih
drugih vremena. Potpuno onemoćala, završila je prvo na privatnoj skrbi, a zatim i u ubožnici. Umire u
prvoj polovici kolovoza godine gospodnje 1974. u Varaždinu.
Od ugledne dame na kraju je ostala tek kratka crtica u novinama, s imenom i godinom rođenja. Danas
više nema ni njenog groba na mjestu ukopa, no umjesto groba na kojem se mogu zapaliti svijeće, kao
trajni spomenik ovoj tragičnoj sudbini stoji ovaj čarobni breg po čijim će terasama vječno plesati
mađarska balerina.
Zoran Turk, povjesničar